Scroll to top

Uvodne napomene: Hamza Halitović

Mnoga poetska djela dostigla su veliku slavu kao zadivljujuće zbirke poezije u kojima posvećen tragalac može pronaći iznimne darove. Mnogo manje je onih pojedinačnih poetskih radova koji imaju reputaciju sličnu onoj koju su stekle određene zbirke poezije. Iznimci, naravno, postoje, a jedan od njih je i poema koja je glavna tema ovoga rada – Tardžibend Hatifa Isfahanija.

Ova poema, koja je sastavljena od nešto više od 90 stihova, bez sumnje je jedna od najpoznatijih pojedinačnih pjesma perzijskog jezika. O njenom autoru, čije je puno ime Sejjid Ahmed Hatif Isfahani, se ne zna puno. Rođen je u prvoj polovici XVIII stoljeća u gradu Isfahanu, studirao je tradicionalne islamske znanosti i književnost u svom rodnom mjestu, a zatim je, u kasnijem periodu života, proveo neko vrijeme u Kašanu, da bi se na kraju skrasio u Qomu, u kojem je i preselio na Ahiret 1783. godine. Iza sebe je ostavio divan poezije manjeg obima u kojem se pored gazela, koji čine njegov najveći dio, mogu pronaći kaside, rubaije, mukatati, hronogrami i naravno tardžibend. Hatif je također pisao poeziju i na arapskom jeziku, ali od svih njegovih pjesama na arapskom ostale su sačuvane samo tri kaside koje su uključene u njegov Divan. Ono što sa sigurnošću znamo o Hatifu Isfahaniju jeste to da je bio suija i arif. Iako nemamo nikakve konkretne podatke iz njegove biograije kao potvrdu, poetska baština koja je ostala iza njega dovoljan je svjedok tome. Moguće je da je imao neke povezanosti sa poznatom isfahanskom školom koju su sačinjavali ilozoi skloni tesavvufu, a koji su bili aktivni u njegovom rodnom gradu u XVI i XVII stoljeću, ali je isto tako moguće da je bio u nekom od tarikata koji su djelovali na teritoriji Irana u tom periodu. To, vjerovatno, nikada sa sigurnošću nećemo saznati. Međutim, ono što možemo zaključiti na osnovu njegove poezije je da onaj ko je napisao te stihove morao biti, u najmanju ruku, iniciran u islamsku ezoterijsku tradiciju, a vrlo je vjerovatno da je i on sam također bio učitelj te tradicije. Kao što smo već rekli, njegovo najpoznatije djelo je njegov Tardžibend, čiji prijevod donosimo u nastavku. Poput gazela, kaside i mesnevije, tardžibend je također tradicionalna poetska forma koja se u klasičnoj perzijskoj i turskoj književnosti dosta rjeđe upotrebljavala od ostalih poetskih oblika…

Povezani članci