Ljudsko obličje je vrhunsko svjedočanstvo kojim Bog potvrđuje Svoje stvaranje.
Ono je knjiga koju je On napisao Svojom rukom.
Ono je Hram koji je On sagradio Svojom mudrošću.
Ono je Skup oblika svih svjetova.
Ono je sažetak spoznaja proizašlih iz Levhi mahfuza (Knjige pomno čuvane).
Ono je vidljivi svjedok koji je odgovora za sve nevidljivo.
Ono je jamac, dokaz protiv svakog poricatelja.
Ono je Pravi put položen između Dženneta i Džehennema.
Imam Sadik

Gdje je odmaralište mog jarana, o mirisni vjetre jutra?
Gdje je stanište tog Mjeseca, što ašike opčinja i ubija?

Noća crna,a put doline ljubavi je ispred nas,
Gdje je vatra sastanka, gdje mjesto i vrijeme obećanog viđenja?

Oni koji vide taj znak, blago ti je njima;
Ali gdje smo mi, a gdje je onaj kudi i drugog posla nema?

Zbog tih mošusnih uvojaka postao sam divanija;
Gdje je onaj koji srce krade, gdje Njegova sjena?

Svi su spremni, pehar, ruža i pjesnik lutalica,
Al' Jarana nema, a nema ni smiraja bez Njegovog lica!

O Hafize, ne tuguj zbog vjetra jesenjeg, u bašči svjijeta;
Smiren budi, jer bez trna, ni jedna ruža ne cvjeta.

Ljubav se doznaje iz jecaja srca, ne postoji bolest kao što je bolest srca,
uzrok aška je posve drugačiji uzrok, ašk je astrolob tajni Božiji.
Mevlana, Mesnevija